Dan 9 – laganica :)

Stigao nam je i 9., zadnji dan boravka u Lisabonu.

Ostalo nam od neki dan muzeja za posjetiti koji nisu radili.

Redom:

muzej pločica – Museu Nacional do Azulejo – ulaznica 5 €:

muzej kočija – Museu Nacional dos Coches – – ulaznica 5 €, s jednom od najvećih kolekcija kraljevskih kočija u Europi; većina kočija je iz Francuske, Španjolske i Portugala. A ima čak i cabrio izvedbi:

 

Samostan svetog Jeronima, ulaznica 7 €:

 

Večera u Hard Rocku, salata Anti-cobb, mmm jako fino.

Anti-cobb salata, sastojci: zelena salata, sušene brusnice, Granny Smith zelene jabuke, jagode, grilana piletina, svježa naranča, avokado, mango, dresing

 

A sad pakiranje, sutra povratak kući!

 

 

Dan 8 – Sintra, Boca do Inferno, Cascais, Estoril

Danas smo uranili, već prije 9 nas je mini bus pokupio za izlet van grada, kao što piše u naslovu, u Sintru, Cascais…

Sintra je romantičan kraj u blizini Lisabona, utočište je za usamljene i idealan za zaljubljene. Kako kažu – treba Sintru vidjeti vlastitim očima, jer svaka osoba ima svoju jedinstvenu perspektivu i doživljaj ovog kraja. Najsavršenija kombinacija planina, oceana i plaža, spomenika, prekrasne prirode..  Proglašena je UNESCO-vom baštinom. Nije ni čudo da su je u prošlim vremenima upravo kraljevske obitelji odabirale kao mjesto za odmor.

Prva stanica u Sintri je bila Palácio da Pena, sagrađena u 19. stoljeću. Gotovo cijela palača stoji na stijeni.

Povijest govori da je u srednjem vijeku sagrađena kapela Gospe od Pena na vrhu brda iznad Sintra, prema tradiciji, nakon što se ukazala Djevica Marija. U 15. stoljeću je tu sagrađen samostan darovan redu svetog Jeronima. Stoljećima je tu stanovalo svega nekoliko redovnika. U 19. stoljeću kralj Ferdinand 2. odlučuje preuzeti samostan (koji je u međuvremenu stradao i od munje i od potresa), zajedno sa okolnim zemljištem i još nekoliko građevina. Ostatke samostana je 1847. transformirao u u palaču koja će služiti kao ljetna rezidencija za portugalsku kraljevsku obitelj. Nakon smrti Ferdinanda 2. palaču je preuzela njegova druga supruga grofica od Edla. Ona je palaču prodala kralju Luisu koji je često sa obitelji boravio u njoj. 1889. je država kupila palaču, a nakon revolucije 1910. je proglašena nacionalnim spomenikom i pretvorena u muzej. Posljednja osoba iz kraljevske obitelji koja je spavala u palači je kraljica Amelia.

Unutrašnjost palače je prekrasna, većina namještaja je očuvana i izložena. Nažalost, zabranjeno je fotkanje unutrašnjosti. S terase palače je spektakularan pogled prema Atlantiku i Lisabonu.

na dnu je galerija sa više fotografija

 

Poslije palače Pena krenuli smo u obilazak parka s palačom i kapelom – Quinta da Regaleira.

Prekrasno! Kakva priroda, puteljci, spomenici, biljke, fontane, klupice, bunari, pećine.. i na kraju – kapelica i palača. Opet kao iz Disneylanda! :) Samo ne tako šareno kao palača Pena :) Neću puno pisati, čitajte wiki link koji sam stavila! Evo panorama koju je Nenad napravio u kapelici, klik ovdje!

 

na dnu je galerija sa više fotografija

Malo smo odmorili od hodanja uz fantastičan ručak na glavnom trgu u staroj gradskoj jezgri. Iako restoran izgleda tipično turistički jela su bila netipično ukusna i lijepo aranžirana. Šteta da nismo imali vremena još malo sjediti na suncu. Slijedeća stanica je bila već u 3 sata – preko puta restorana.

Palácio Nacional de Sintra

Ova palača nije tako impozantna i zanimljiva kao palača Pena, ali je najbolje sačuvana srednjevjekovna palača u Portugalu, naravno pod zaštitom UNESCOa.

Panorama koju je Nenad napravio, primjetite pločice po zidovima, i bogato ukrašene stropove. Klik ovdje.

na dnu je galerija sa više fotografija

Nakon 3 palače u jednom danu, sjeli smo u naš mini bus, s kojim smo još posjetili Boca do Inferno, gdje je ocean svojim valovima oblikovao rupe i pećine u stijenama. Navodno je to ujedno i mjesto mnogih samoubojstava.

na dnu je galerija sa više fotografija

Poslije toga smo posjetili mjesto Cascais, gradić uz more, 30 kilometara zapadno od Lisabona, s oko 35 000 stanovnika. To je jedna od bogatijih portugalskih općina. Nekad je bilo ribarsko naselje a danas je popularno mjesto za odmor domaćih i stranih turista.

na dnu je galerija sa više fotografija

A evo i galerije. Žao mi je što nema strelice za listanje fotki, nego ćete fotke morati gledati jednu po jednu. Nisam instalirala plugin za ovu funkcionalnost. Budem jednog dana :)

Još smo sutra ovdje, planiramo posjetiti neke muzeje koje smo propustili prethodnih dana, a onda se vraćamo u Zagreb.

Do čitanja, LP

M & N

Dan 7 – shopping

Obzirom nismo na vrijeme mislili na izlete.. da nešto rezerviramo za danas, a ponedjeljkom ne rade muzeji koje još želimo obići, onda smo morali dan utrošiti na jedan sasvim neplanirani način :) Obično se ono što ne planiraš pokaže najboljom opcijom :)

Opet smo dugo spavali. Ova soba u hotelu je tako mirna i tiha, ima odlične škure, nema tračka svjetlosti ujutro. Sobarice ne drndaju usisivačima po hodniku, kako to zna biti u nekim hotelima. Ne čuju se prolaznici (soba na kraju hodnika). I još uz to, kako god da kasno izađemo, uvijek nas po povratku dočeka pospremljena soba. I svaki dan čista posteljina. E pa to baš nema u svakom hotelu, dosad u drugim hotelima imamo uglavnom iskustvo da posteljinu mijenjaju cca svaki 3. dan. A cijena, pih, prava sitnica. Preporučamo ako ikad krenete u Lisabon. Metro je jako blizu, na mjestu gdje se križaju dvije linije (crvena i žuta). Kvart je urban, nema skitnica i lutalica, nije problem ni kasno navečer šetati vani.

Inače, mislim da nisam pisala prethodnih dana – i metroi su izrazito čisti, i ne smrde kao po drugim gradovima.

Dakle, ne znajući kuda ćemo danas, Nenad je izvukao letak iz džepa jakne na kojem piše “najveći europski outlet – Freeport”.

u busu se čeka polazak prema Freeportu

 

Pogled prema Parque das Nações, iz busa

 

pogled na most Vasco da Gama sa zadnjeg sjedišta u busu, najduži europski most

Vožnja je trajala cca 20 minuta, cijena jednog smjera za jednu osobu je cca 3,5 €. Dok smo čekali bus, pitali smo taxi koliko bi uzeo, rekao je 25-30 € jedan smjer.. dakle – uštedili smo :)

Outlet Freeport je jako lijepo uređen, no ne bih se kladila u to da je najveći u Europi. Uspoređujući s npr Parndorf-om, čini mi se manji. I obišli smo ga za 4-5 sati :) Evo par slikica:

Cijene nisu privlačne. Vjerojatno jesu povoljnije nego u regularnim trgovinama, no… obzirom da nam se još od Amerike ormari raspadaju po šavovima, kupujemo samo ako je nešto izrazito povoljno ili izrazito neodoljivo :)

Tako su nam se u Burberryu neodoljive učinile hlače – Nenadove za 40€, a moje za 30€. Fine hlače za na posao :)

Svevremenske stvari (torbe, novčanici, remeni, šalovi..) nisu nešto naročito povoljne.

A onda, izdaleka i izenanada me zaskočila omiljena trgovina – Desigual!

vidiiiim gaaa! :)

Obzirom na inače malo pretjerane cijene krpica.. rekoh, ajd da vidim što se može naći po outlet cijenama. Očekivano – u skladu s drugim trgovinama ovdje – ništa spektakularno povoljno radi čega bih natrpala pun shopping bag :) (kao npr u Tommy-u ili RL-u u Americi). No ipak je jedna fora tunika našla svoj put do mog novčanika. Evo je (nisam ja na slici, al to zasigurno znate, i bez da pišem) :) :

Evo jedna fotka iz busa po povratku:

Vratili smo se u grad kupiti Nespresso kavice.. doma su zalihe pri kraju! Lijepo dobiješ brojček kao u banci i čekaš da te prozovu :)

Kupili 25 kutija raznoraznih kavica – puna vrećica. Sad sam mirna negdje do proljeća! :) Prvi put smo naišli na neke “modele”, kao npr. Cherry i Vanilla Blossom. Usput smo ih tamo i isprobali.

A onda smo se sjetili razglednica. Već danima ih nosim u torbi, a sandučiću ni traga! Nakon nekoliko “glavnijih” ulica, odlučili smo se ubaciti u neke otvore, na crvenoj pozadini, koji su ličili na sandučiće u koje se ubacuju razglednice :)

Nadamo se da će stići.

 

Sutra smo na cjelodnevnom izletu – Sintra, Cascais, Estoril…

Tipkamo se!

Dan 6 – Božić :)

Evo došao nam je i Božić!

Čudno je biti u stranoj zemlji, s nepoznatim ljudima oko sebe, bez odojka, sarme, nekoliko vrsta kolača. Zato smo mi skromno započeli voćnim doručkom u hotelskoj sobi, s ananasom i šipkom. Izležavali se do podne, a oko 1 smo izašli na ulicu. Kako smo u 5 trebali biti na predstavi Alegria (Cirque du Soleil), nismo imali neki poseban plan prije toga. Odlučili smo otići do velikog parka Eduarda VII., koji se smjestio uz široku aveniju Liberdade. Na dnu parka je kružni tok s kipom Marques de Pombala.

Nastavili smo šetnju prema trgu Marquês de Pombal.

Obzirom da smo trebali danas nešto i ručati, putem smo pratili restorane, no osim 2 hotelska koji su nudili menije po bezobrazno visokim cijenama, nitko nije radio. Naišli smo na Hard Rock Caffe, i odlučili ručati u njemu, za stolom za kojim je sjedio Bon Jovi, kada je imao koncert ove godine u Lisabonu. Bez obzira što je Božić, osoblje je kao i uvijek u svakom Hard Rocku izrazito uslužno, raspoloženo i nasmijano.

Haystack chicken salad - Marinin Božićni ručak
Honey-citrus grilled chicken salad - Nenadov Božićni ručak

Poslije ručka smo se uputili na metro, do stanice Oriente, u Pavilhão Atlântico.

Pogledali smo fantastičnu predstavu Alegria, i iako smo ju već gledali doma na DVDu ovo je jedan sasvim drugi doživljaj. Fantastični kao i uvijek. Ako ste u prilici negdje pogledati neku predstavu u izvedbi Cirque du Soleila, nemojte propustiti. Možete se pripremiti gledajući snimku s interneta :)

Nakon predstave pravac u hotel. Čeka nas još 3 napeta dana obilazaka Lisabona i okolice!

Dan 5 – Belém

Dočekalo nas je predivno sunčano jutro u Lisabonu. Nebo plavo, bez ijednog oblaka. Prognoza – 15 celzijanera!

Idealan dan za odlazak u Belém! 6 km zapadno od centra grada. Pažljivo smo isplanirali odlazak tamo – na način da iskoristimo jučerašnju metro kartu. I to za bus! Uzbuđenje – prva vožnja busom u Lisabonu. Jesmo li odabrali pravu liniju, hoćemo li stati na stanicu u pravom smjeru, koliko vremena će nam trebati do tamo, bi li brže stigli da kombiniramo metro i tramvaj, drže li se voznog reda? I tako – stigli mi na stanicu, u pravom trenutku. Malo ogledanja, i evo – stiže naš 272! Osmijeh oko cijele glave! Kad on – proklet bio – samo prozuji pored nas. Kako smo bili ljuti, izvrijeđali smo vozača, opsovali mu, svjesni da nas ne čuje. Ali morali smo izbaciti bijes.

Nismo htjeli gubiti dalje vrijeme, pa smo otišli na metro, pa na tramvaj. Po dolasku na tramvajsku stanicu shvatili smo da nam taman nedostaje 5 minuta na metro karti od jučer, pa smo trčali na automat brže bolje po novu dnevnu kartu. I tako – došli mi u Belém.

 

Ovo područje se u originalu zvalo Restelo, bilo je “odvojeno” od Lisabona. U 15. stoljeću je preimenovan u Bethlehem (skraćeno Belem) kada je Vasco da Gama 1497. otputovao u Indiju :)

Naselje je prepuno spomenika, parkova, crkvi, muzeja, prekrasnih šetališta uz rijeku Tejo. Prema vodiču i inputu prijatelja koji su već bili u Lisabonu, odlučili smo se posjetiti nekoliko atrakcija, u nastavku čitajte gdje smo sve bili:

 

start:

Pastéis de Belém

Uzela sam specijalitet, prodaje se svuda po Lisabonu, al ovdje je navodno najbolji – pastéis de nata. Ljudi moji, što da vam kažem, ovo je JAKO ukusno. Ne kužim kako od tako “običnih” sastojaka može nastati nešto tako fino. Prodaju na komad, topli su, tope se u ustima, sa strane dobiješ još zapakiran šećer u prahu i cimet, za posuti gore. Fantastično. Odmah sam potražila i nekoliko recepata, sigurno ću to jednom probati napraviti kod kuće. Evo npr recept 1, recept 2, recept 3

 

Kaže moja knjiga da ova “slastičarna” il što god da je ova vrsta lokala – prodaje dnevno 10 do 12 000 tarteva, vikendom i do 20 000! Valjda ljudi znaju zašto kupuju ovdje :)

Sad kad smo zadovoljili želju za slatkim i popili kavu možemo dalje.

Torre de Belém

Sagrađena je u 16. stoljeću, kao obrambena kula, na otoku na rijeci Tejo, no potres u 18. stoljeću je preusmjerio rijeku, tako da sada kula stoji na obali :) Od 1983. godine je pod zaštitom UNESCO-a. Nažalost, nije se moglo ući, niti popeti. Zatvoreno. Ne znamo jel radi Badnjaka, ili radi lijenosti.

Naime, primjetili smo da su Portugalci sličnog mentaliteta kao Hrvati (ili velika većina onih koji rade u turizmu), samo da je što manje raditi :)

Padrão dos Descobrimentos

Spomenik je visok čak 52 metra, ima oblik brodskog pramca, 33 figure, koje su nagnute prema naprijed i simboliziraju kretanje prema naprijed – prema “nepoznatom” moru, u spomen na otkrića iz 15. stoljeća naovamo.

U unutrašnjosti je navodno dvorana za 100 ljudi, pozornica, interaktivni multimedijalni show, izložbene dvorane, lift koji vodi na vrh s kojeg se pruža prekrasan pogled na rijeku Tejo, Belém Tower i Jerónimos samostan, i cijelo susjedstvo. Kažem “navodno”, jer ni ovdje nismo uspjeli ući – čitaj – zatvoreno.

Evo zato za “utjehu” Nenad je napravio panoramu, klik ovdje.

Centro Cultural de Belém (CCB)

Unutar ove ogromne zgrade smo posjetili Museu Colecção Berardo. Slike, skulpture, fotografije, instalacije, ilustracije, sve na jednom mjestu, mnoštvo umjetnika okupljenih u ovom odličnom muzeju. Modigliani, Dalí, Miró, Warhol, Mondrian, Bacon, Picasso.. Evo par fotki iz muzeja:

Upravo je u tijeku bila i izložba WAR PROPAGANDA, pa stavljam nekoliko najzanimljivijih:

 

 

Museu de Marinha

Ovaj pomorski muzej je jedan od najposjećenij portugalskih muzeja. Izlošci uključuju povijesne slike, arheološke predmete i mnoge makete brodova koji se koriste u Portugalu od 15. stoljeća.

 

 

Mosteiro dos Jerónimos

Kažu da je ovaj samostan i crkva najljepša građevina u Portugalu. Zajedno s kulom Belém je pod zaštitom UNESCO-a, od 1983. godine.

Njegovi redovnici su ispraćali hrabre putnike u nepoznato. U njemu se nalazi i grob najpoznatijeg portugalskog mornara – Vasca da Game.

 

E da smo se mogli popeti na onaj spomenik… ufotkali bi ovakvu fotku.

Kažu da je samostansko dvorište predivno. I svakako nam je bilo u planu obilaska. Ali njima nije – i ta vrata su ostala zatvorena.. možda se vratimo neki drugi dan ako nađemo vremena. Dotada evo panorama.

 

Museu Nacional dos Coches

Muzej kočija. Must visit. Neponovljivo iskustvo. Nemojte to propustiti.

To su riječi kojima su nas poznanici i prijatelji nagovarali da ga posjetimo.

Zatvoreno. Na našu žalost.

 

 

Ogladnili i umorni od hodanja sjeli smo u neki ne baš obećavajući restoran. Otišli smo sa zadnjim gostima, rade skraćeno radi sutrašnjeg blagdana. Ali otišli smo sasvim zadovoljni, sa punim želucima, Nenad je odabrao bakalara, a ja lososa.

 

Vraćajući se iz Belém-a (busom 272), promatrajući ljude na stanicama, shvatimo da ako želiš da ti bus stane na stanici moraš dići ruku. Eto nešto smo i naučili :)

Do čitanja.

M & N

 

Dan 4 – Oceanario, Vasco da Gama, Ciencia Viva

Nakon 2-3 dana provedena u starom dijelu grada, sa strmim i zavojitim ulicama, danas smo se zaputili u kvart iz nekih novijih vremena, na istok grada. To je kvart u kojem se mijesaju stambene i poslovne zgrade moderne arhitekture, hoteli, shopping mallovi, setalista, drvoredi, restorani… Do tamo se dolazi crvenim metroom i izlazi se na zadnjoj stanici Oriente. Vec sama ta stanica je posebna. Evo nekoliko fotki:

20111223-204704.jpg

20111223-204727.jpg

20111223-204744.jpg

20111223-204759.jpg
Pokretne stepenice sa stanice metroa vode ravno u shopping centar Vasco da Gama. Tu smo imali lagani dorucak i kavicu. Zatim smo malo prosetali i na kraju setalista sjeli u zicaru koja vozi uz samu obalu i pruza prekrasan pogled na most Vasco da Gama.

20111223-223130.jpg

20111223-223151.jpg

20111223-231614.jpg

20111223-223213.jpg

20111223-223230.jpg

20111223-223250.jpg

20111223-223334.jpg

20111223-223347.jpg

20111223-223425.jpg

20111223-223514.jpg

20111223-223529.jpg

20111223-223547.jpg
Most Vasco da Gama je najduzi most u Europi, a otvoren je za promet 1998. godine.
Poslije viznje zicarom nad rijekom Tejo (koja jd na ovom dijelu sirika cak 10 km) smo otisli u Oceanario. Ulaznica za sve sto se moze vidjeti je 15 eura. Prostor je prikladno uredjen, daje odlican uvid u podvodni svijet, sa svih kontinenata, i bas je edukativan. Nastao je 1998. kao jedan od kljucnih elemenata Expo sajma. Izlozba je poslozena na nacin da predstavlja 4 razlicita ekosustava i klimatske razlicitosti: atlantski, antarkticki, pacificki i indijski. Cak smo naisli kada su hranili zivotinje :)

Evo i nekoliko fotki:

20111223-225027.jpg

20111223-225051.jpg

20111223-225108.jpg

20111223-225128.jpg

20111223-225146.jpg

20111223-225202.jpg

20111223-225217.jpg

20111223-225235.jpg

20111223-225258.jpg

20111223-225316.jpg

20111223-225342.jpg

20111223-225403.jpg

20111223-225420.jpg

20111223-225435.jpg

20111223-225452.jpg

20111223-225514.jpg

20111223-225531.jpg

20111223-225543.jpg

Po zavrsetku obilaska Oceanaria smo odmah nastavili u Interakrivnom muzeju znanosti (Ciencia Viva). On je poprilicno orijentiran djeci, al eto i mi smo se malo zabavili. Slijedi par fotki:

20111223-230359.jpg

20111223-230411.jpg

20111223-230423.jpg

20111223-230437.jpg

20111223-230457.jpg

20111223-230510.jpg

20111223-230526.jpg

20111223-230547.jpg

20111223-230558.jpg

20111223-230620.jpg

20111223-230630.jpg

20111223-230643.jpg

20111223-230657.jpg

Zatim smo rucali u sklopu shopping centra u restoranu Nood (neka vrst japanskog restorana), a zatim se kupili ponesto voca i vode da imamo za u hotelu. Sreli smo i kiosk gdje se prodaju ulaznice za Cirque du Soleil, i odusevljeno kupili ulaznice za predstavu na Bozic.
Otisli to sve ostaviti u hotel, a onda se uputili u kvart Bairro Alto, rezervirati stol za veceru na Bozic. Citala sam jos u Zagrebu da je odlicna klopa u restoranu 100 maneiras, no na nase razocaranje – ne radi na Bozic :(
Popili smo caj u lokalu Cultura do cha, i nakon toga se vratili u hotel.

20111223-231300.jpg

20111223-231309.jpg

20111223-231333.jpg

20111223-231357.jpg

20111223-231407.jpg

20111223-231415.jpg

 

Dan 3 – Alfama, Graça, Sé .. Bairro Alto

Kako smo današnji doručak i kavu osigurali još sinoć, relativno rano smo krenuli iz hotela, kako bi iskoristili i metro kartu koja je kupljena jučer. Naša stanica je bila Cais do Sodré, uz rijeku Tejo, odakle smo prošetali do trga Praça do Commércio, gdje smo bili i prvu večer.

Praça do Comércio

Po vodiču odlučili smo obići istočni dio grada – Alfamu, koji je brdovit, zavojit, crkva do crkve, vidikovac jedan za drugim. Vrijeme nam nije išlo na ruku, magla je progutala sve što se moglo lijepoga vidjeti sa tih povišenih dijelova grada. Brzo smo naišli na crkvu Svete Magdalene (Igreja da Madalena), i odmah ubrzo na katedralu Sé. Ova katedrala je sagrađena u 12. stoljeću na ruševinama džamije.

ispred katedrale Sé
katedrala Sé

 

Požurili smo uzbrdo očekujući očaravajući pogled s vidikovca kod crkve svete Lucije, ali magla je pobijedila, gotovo ništa se nije vidjelo :( Tu smo uzeli predah za kavicu koju smo ponijeli iz hotela :) (sjetih se tako Amerike i Starbucks kave iz staklenih bočica iz Targeta…)

ovako je htjela ispasti naša fotka :)
Santa Luzia
kava za dobro jutro

 

Slijedeća “stanica” je bila tvrđava Castelo de São Jorge, sagrađena u 5. stoljeću. Kako navodno i ona nudi prekrasan pogled na Lisabon i rijeku Tejo, a magla je i dalje bila tu, iz protesta nismo htjeli kupiti ulaznicu i obići ju :) (Čini se da će “magla” biti najčešća riječ današnjeg blogposta.) Obavili smo rani ručak, prema preporuci iz knjige. Hrana je bila samo OK, ništa naročito, ali je konobar bio čudan, i svaki put kad bi prišao stolu bi nešto zasmrdilo.

 

trgovina s plutenim stvarima, Portugalci su poznati po proizvodnji pluta

gotovo svaki prozor u ovom kvartu ima krletku s kanarincem ili papigom
Božićni ugođaj na portugalski način
Božićni ugođaj na portugalski način

 

Uspeli smo se i do kako kažu najviše točke u Lisabonu – gdje je smještena crkva Igreja da Graça, pa kad već nismo mogli uživati u pogledu, mislili smo ući u crkvu, no nažalost bila je zatvorena.

Igreja da Graça
pogled na grad od crkve da Graça, kažu da je prekrasan :)

 

šarene zgrade, s fasadom od pločica
čudnovata benzinska

 

Onda smo se odlučili na vožnju tramvajem broj 28 (to je navodno najbolja ruta za turiste), i provezli smo se do zadnje stanice suprotnog kraja grada.

ugođaj iz tramvaja 28

 

Kad tamo – na zapadu – sunce!

 

bode u oči
nismo skužili koja je ovo crkva

 

Tu smo se malo muvali, ne znajući kamo da krenemo. Nismo bili čak ni sa kartom sigurni gdje smo točno. Išli smo na blef pratiti tramvajsku prugu, većim dijelom otkuda smo i došli, i slijedeće na što smo naišli je bila prekrasna Basilica da Estrela. Vidi se nadaleko jer je smještena na brdu zapadnog dijela grada. Ima ogromnu kupolu, i dva zvonika. U izgradnji i naročito unutrašnjem uređenju je korišten rozi, sivi i žuti mramor, u zanimljivim geometrijskim oblicima, definitivno jedna od zanimljivijih crkvi u Europi. Zanimljiva je priča oko gradnje ove crkve.  Tadašnja kraljica Marija 1. se zaklela da će sagraditi crkvu ukoliko rodi sina. U narednih nekoliko godina rodila je 2 sina, gradnja je započeta 1779. i već 1788. su zazvonila crkvena zvona. Samo mjesec kasnije je umro jedan od sinova (od boginja, jel se tako kaže?).

Nenad vam je pripremio i fantastičnu panoramu unutrašnjosti, klik ovdje.

 

Basilica da Estrela

 

Preko puta crkve nalazi se park Jardin da Estrela, jedan od mnogobrojnih u Lisabonu. Lokalci dolaze ovamo uživati u suncu (ili hladu, tko što voli), ima malih jezera, patki, labudova, može ih se hraniti. Ima kafića s terasama, dječje igralište. Divno mjesto za malo prošetati.

ako klinci žele postati tramvajci :)
Jardin da Estrela

 

Jardin da Estrela

 

Naišli smo i na zgradu portugalske vlade.

 

zgrada vlade

 

Šečući dalje smo naišli na crkvu svete Katarine (Igreja de Santa Catarina). Ušli, pogledali, pomolili se i otišli. Svaka od crkvi koje smo posjetili ovdje je baš lijepa i posebna. Nema “obične”.

Ovo je panorama Svete Katarine iznutra, klik ovdje.

Ulica nas je dalje vodila na trg Praça de Luís de Camões (panorama na klik :), morate priznati da se Nenad stvarno potrudio), koji je centar zbivanja kvarta Bairro Alto, boemskog dijela grada. To je jedan od najstarijih dijelova Lisabona. Bio je poznat po fado klubovima i prostituciji. Sve do 1990. Gradska uprava je promijenila “politiku” – otvorilo se puno novih restorana, klubova, modernih butika. Tada su zabranjeni i automobili u tom dijelu grada (osim vozila hitne pomoći i stanara). Danas je Bairro Alto (ili samo Bairro) poznat po kulturnim znamenitostima i institucijama i noćnom životu. I dalje je nažalost u ovom dijelu grada prilično prisutan kriminal i vandalizam, naročito se ne mogu riješiti grafita kojima se uništavaju povijesne građevine.

Sjeli smo u prekrasnom kafiću Flower Power, bili smo oduševljeni ambijentom! Ako ću ikada imati kafić – podsjetite me da mora ovako izgledati.

 

U Flower Power-u
U Flower Power-u
U Flower Power-u

 

luster u Flower Power-u
ispred Flower Power-a

 

Zatim smo se ulicom Garrett spustili do Baixa-Chiado-a gdje je živopisni lokal Brasiliera koji je “must see” u svim vodičima.

Brasiliera
Brasiliera

 

Tu je bilo nekoliko glazbenih skupina, koji su pjevali ili svirali božićne pjesme. Snimili smo skupinu djece trubača :) klik ovdje i ovdje.

Evo još malo ambijenta s ulica grada:

naplacuje fotkanje - posjetite stranicu www.lazybeggers.com
neobičan auto, možda netko zna koji je?
BMW!

 

U ulici Rua do Carmo
kestenjar u Rua do Carmo

 

 

Spustili smo se do trga Rossio, i tamo se zaputili u jednu sporednu ulicu koja je poznata po lokalima koji poslužuju samo jedno piće: ginjinha.

 

ginjinha bar

 

Prepješačili smo do “svog” kvarta (Saldahna), gdje smo u susjednom shopping centru večerali u Sushi corneru. Bilo je jako ukusno, i doći ćemo opet ovih dana.

 

Sushi corner

 

:)
mmmm baš je fino njam njam!
a ovo moramo doći probati!

Dan 2 – The Baixa, Chiado, Largo do Carmo

Odlucili smo malo duze odspavati, da odmorni krenemo u obilazak grada. Racunamo da imamo i visak vremena, i da mozemo laganim tempom, obzirom je vecina ljudi koji su bili u Lisabonu rekla da je 9 dana (koliko planiramo ostati) i previse.
Doruckovali smo u poslovno-trgovackoj zgradi preko puta hotela. Jako puno Portugalaca u odijelima i kravatama je ispred zgrade pilo svoju jutarnju kavu i pusilo. Ocigledno je i kod njih zabranjeno pusenje u zatvorenim prostorima.
Za dorucak smo odabrali neki fastfood restoran koji se zove Vitaminos ili tako nesto. Slazu salate i sendvice pred tobom. Nenad je odabrao salatu s kozicama, tunom, ananasom… A ja sa piletinom, orasima, dresingom od jogurta. I jedna i druga su bile jako ukusne.

20111221-185616.jpg

Krenuli smo cekati hop on – hop off bus, no kada nije stao na stanici, odabrali smo metro kao danasnje prijevozno sredstvo. Dnevna karta 4,6€ i vrijedi 24 sata. Moguce sutra malo ranije izmigoljimo iz hotela pa ju uspijemo iskoristiti.
Vozili se par stanica sa presjedanjima a onda smo odlucili vidjeti katedralu bez krova koju nam je @drazendrnas preporucio na Twitteru (hvala!)
Nebo je savrseno plavo pa smo shvatili da ce crkva biti fotogenicna. Napominjem da nismo nosili fotic, sve fotke koje vidite nastaju iphoneom.
Katedrala je sada sluzbeno muzej s nazivom Carmo Archaelogical Museum, ulaznica je 3€.
Sagradjena je izmedju 1389. i 1423. u gotickom stilu. Unistena je potresom i pozarom 1755. Kasnije se krenulo u obnavljanje i rekonstrukciju no operativne i financijske neprilike su zaustavile radove, tako da i dan danas stoji bez krova kao uspomena na prirodnu katastrofu koja je snasla grad u 18. stoljecu. Nenad je napravio jednu super interaktivnu panoramu, možete ju pogledati ako klinete ovdje.

 

 

20111221-185739.jpg

20111221-185800.jpg

S tog brda na kojem je katedrala smo se spustili Elevadorom, o kojem sam jucer pisala. Za voznju nam je vrijedila cjelodnevna karta za metro.

20111221-185823.jpg


Na ulici sreli nekolicinu kojekalvih performera.

 

 

Posjetili smo Muzej dizajna i mode (besplatan ulaz), koji ima odlicne izloske, kao npr namjestaj Charlesa Eamesa i Philippea Starcka, te odjevne predmete u stilu 40ih godina proslog stoljeca Christiana Diora; sve skupa je predstavljeno vise od 200 dizajnera. Nazalost nije dozvoljeno fotkanje, ali uvjeravam vas da su nam se neki izlosci toliko svidjeli da bi ih voljeli vidjeti u svom stanu :)

Uzeli smo predah u Starbucksu koji se nalazi u sklopu kolodvorske zgrade, gdje je Neno popio zeleni caj i pojeo vocnu salatu, a ja pojela cokomuffin :) i popila bozicno izdanje peppermint moche.

 

Popeli smo se uspinjacom Elevador da Gloria (opet s kartom od metroa) do vidikovca, sunce je na tvrđavu na susjednom brezuljku bacalo divne tople tonove.

Elevador da Gloria postoji od 1885. godine i najčešće je korištena uspinjača u gradu. 2002. je proglašena nacionalnim spomenikom.

 

20111221-190036.jpg

20111221-190053.jpg

20111221-190106.jpg

Prosetali po preporucenoj ruti iz vodica, i onda se uputili metroom u jedan shopping centar El Corte Ingles, gdje smo upravo sjeli na veceru. Potom cemo kupiti vodu i ponesto voca da imamo ta dorucak i krenuti lagano prema hotelu.

Evo još jedna panorama crkve Svetog Roka, kliknite ovdje, a u nastavku još nekoliko fotki iz današnje šetnje.

20111221-185936.jpg

20111221-185952.jpg

 

 

20111221-190125.jpg

 

20111221-190205.jpg

20111221-190234.jpg

20111221-190254.jpg

20111221-190306.jpg

 

20111221-185644.jpg

20111221-190317.jpg

Dan 1 – putovanje, smjestaj

Dan je bio lud od samog jutra, dinamicne aktivnosti na mom “poslovnom planu” :)
Nisam uspjela sve obaviti pa me ceka puno toga po povratku s putovanja.

Oko 1 smo nazvali Oryx taxi (prvi put koristimo njihove usluge) koji nas je lagano i na vrijeme dopremio na aerodrom. Istinabog osjetila sam neki smrad u autu a kasnije sam procitala da je to vozilo za kucne ljubimce i da je dozvoljeno plaziti jezik unutra :p
Na aerodromu se setao djed mraz i svima zelio sretan put! :)

U avionu smo dobili razdvojena sjedala, no kada smo vidjeli da je svega 20 putnika, smo se “spojili”. No situacija se promijenila u Bologni gdje je avion sletio po preostale putnike. Bio je pun do zadnjeg mjesta tako da sam se smjestila gdje je predvidjeno.

20111220-212803.jpg

20111220-212903.jpg

Po slijetanju u Lisabon zacuo se pljesak u avionu, to vec dugo nisam dozivjela. Kako je vec pala noc u vrijeme slijetanja, mogu vam recida grad izgleda carobno nocu iz zraka. Sreca u razdvojenim sjedalima je da smo i Neno i ja imali priliku to gledati – jer – sjedili smo do prozora! Aerodrom samo sto nije u centru grada, a kako je grad brdovit, prilikom slijetanja imala sam dojam da ce avion “pokositi” neke od visih zgrada.
U avionu sam iskoristila priliku i procitala uvodni dio vodica + jos jedan kvart (north from the central waterfront). Ovaj put smo za promjenu odabrali neki novi vodic (Spiral guide umjesto Eyewitnessa kojeg uobicajeno kupimo).

Taxijem smo se prevezli do hotela VIP Saldanha.

20111220-232428.jpg

Bilo je oko 8 po lokalnom vremenu kad smo odlucili izaci. Zeluci su trazili svoje, a znatizelja i volja za kratkim obilaskom grada su bili jaci od umora.
Preko puta hotela su cak 2 shopping centra sa food courtovima pa smo smazali odlican sushi.

20111220-232713.jpg

20111220-232810.jpg

Malo po karti a malim dijelom instinktivno smo krenuli u setnju upravo po dijelu grada o kojem sam citala u avionu. Nebrojeno mnogo spomenika, grafita, plocica…

20111220-233039.jpg

20111220-233109.jpg

20111220-233125.jpg

Naisli smo na Hard Rock i Starbucks, koji se nalazi u prekrasnoj kolodvorskoj zgradi.

20111220-233555.jpg

20111220-233612.jpg

Upravo u dijelu kojim smo se setali se nalaze 3 vaznija gradska trga: Rossio, Figueira i Restauradores. Slijede fotke od Rossia, sa kipom Dom Pedra IV, kraljem Portugala 1826. Nekada su se tu odrzavale vojne parade, borbe bikova…

20111220-234111.jpg

20111220-234123.jpg

20111220-234133.jpg

Elevador de Santa Justa povezuje prakticno dvije susjedne ulice, od kojih je jedna od druge visa 45m. Arhitekt je Raul Mesnier de Ponsard, stovatelj Eiffelovih radova. Inace je radio i druge gradske liftove, tj uspinjace, al specificnost je da je ovaj jedini okomit.

20111220-234633.jpg

Dolazimo i do Arco Triunfala. Ima neke zanimljive crvene svjetlece instalacije ispred.

20111220-234834.jpg

20111220-234849.jpg

20111220-234901.jpg

Za kraj evo jos jednog trga – Praça do Comércio, koji je kompletan bio urusen 1755. tijekom groznog potresa koji je pogodio Lisabon. Okruzen je nizom arkada koje super izgledaju nocu bez prolaznika.

20111220-235359.jpg

20111220-235414.jpg

20111220-235429.jpg

20111220-235437.jpg

Sat pokazuje 23 i 57. Vrijeme je za spavanje i punjenje baterija, kako na mobitelu tako i onih vlastitih :)

Putovanje u Portugal

Došlo je vrijeme i za novo putovanje. Ovaj put Portugal!

The Praça do Comércio – Commerce Square

Smjestit ćemo se u Lisabonu.

Lisabon (portugalski: Lisboa) je glavni i najveći grad Portugala, s oko 560 000 stanovnika. Urbano područje Lisabona proteže se izvan administrativnih granica grada sa stanovništvom od 2,4 milijuna. Lisabon je po smještaju najzapadniji grad Europe. Lisabon je u svijetu prepoznat i važan zbog financija, trgovine, medija, zabave, umjetnosti, međunarodne trgovine, obrazovanja i turizma. Jedan je od glavnih ekonomskih središta na kontinentu, a godišnje ga posjeti 2 milijuna turista.

Lisabon ima mediteransku klimu. Među svim europskim metropolama, ima najtoplije zime, s prosječnom dnevnom temperaturom 15 ° C , a noćnom 8 ° C.

Zato smo ga i odabrali za naš “zimski” odmor! :)

Što se tiče jezika, na ovoj stranici sam pročitala da se dosta riječi izgovara jednostavnije ako si učio francuski. Nenad i ja jesmo, pa da vidimo kako ćemo se snaći.  Navodno dosta dobro pričaju engleski, to im je i prvi strani jezik koji djeca većinom uče u školama, drugi po zastupljenosti je upravo francuski.

Zanimljiva činjenica je da u abecedi nemaju kw i y, osim u nekim stranim riječima tipa whisky.

U nastavku je mala školica osnovnih riječi na portugalskom:

English – Portuguese
Yes – sim
No – não
Thank You – obrigado
Good Bye – adeus or chao
Good Morning – bom dia
Good Afternoon – boa tarde
Good Night – boa noite
Welcome – bem-vindo
Excuse Me – com licença
I’m Sorry – desculpe
See You Later – até logo
Can I? – posso?
How much? – quanto?
Here – aqui
There – ali
Near – perto
Far – longe
Hot – quente
Cold – frio
New – novo
Old – velho
Yesterday – ontem
Today – hoje
Tomorrow – amanhã
I need help. – Preciso de ajuda
Where’s __ Street? – Onde é a rua __
Do you know…? – Você sabe…?
Good – bom
Bad – mau
Open – aberto
Closed – fechado
Breakfast – pequeno-almoço
Lunch – almoço
Snack – lanche
Dinner – jantar
Sandwish – sandes
Dessert – sobremesa
Coffee – café
Tea – chá
Juice – sumo
Vegetables – legumes
Bread – pão
Salad – salada
Cheese – queijo
Spoon – colher
Fork – garfo
Knife – faca
Glass/Cup – copo
Bottle – garrafa
Wine – vinho
Beer – cerveja
Sunday – domingo
Monday – segunda-feira
Tuesday – terça-feira
Wednesday – quarta-feira
Thursday – quinta-feira
Friday – sexta-feira
Saturday – sábado
Vacation – férias
Money – dinheiro
Bus – autocarro
Train – comboio
Airplane – avião
Taxi – taxi
Keys – chaves
Soap – sabão or sabonete
Bathroom – quarto de banho
Newspaper – jornal
Postcard – postal